Все
Отредактировано:20.12.09 20:17
moment istini!vot on poedinok veka!na betonnoi plite po ironii sudbi vstretilis ONI.ONA -krasivaia,iziashnaia,xitraia,kovarnaia i ujasno iadovitaia.ON-malenki,lubopitni,neopitni,no bezumno obaiatelni.ona zmeia,on kotenok.ona svernulas v klubok,prigotovivshis k smertonosnoi atake,kotenok prishel i s lubopitstvom stal razgliadivat dosele ne vidannoe ,stol strannoe sushestvo.zmeia ele zametno,kovarno gotovilas k atake,ona jdet ego oshibki,poslednei, v ego jizni.daje svernuvshis ona bila chut menshe nego,kovarno pitaias zastavit ego ostupitsa.on ne viderjal,on stal podxodit k nei s vitianutim nosikom pitaias zaniuxat eto neizvestnoe sozdanie.ix razdeliaut neskolko sm,eto bolee chem dostatochno dla nee.on smotrit i pervim zamechaet ee dvijenie,za neskolko 1000nix milisekund on smog zametit nachalo ee molniesnogo dvijenia s shiroko raskritim rtom,vsemi 4etirmia lapkami otprignuv nazad on uvernulsa ne stolko ot ukusa skolko ot rezkogo dvijenia v ego adress,teper on ponial chto protivnik neveroiatno bistr.on zasel na bezopasnom rasstoiani i promMIAUkal.podojdav nemnogo,ZMEIA, ubedivshis chto proizvela na nego ustrashaushee vpechatlenie svoei dlinoi i prijkom,nemnogo rasslabiLAS. ONA uspokoilas i reshila otxodit ,otpolzaia k blijaishim kamniam.vdrug sovershenno spokoini kotenok sovershaet umopomrachitelni prijok pereprignuv cherez pochti metrovuiu zmeu,uje v prijke on znal gde on prizemlitsa,sekunda i edva ego lapki kosnulis zemli,on uspel rtom zaxvatit ee golovu,no neopitnost, a takje massa zmei zastavili prodoljit ego etoT polet,po inercii.zavershiv ego krasivim kuvirkom,i krepko derja ee golovu vo rtu,on vstal na nogi i prorichal,priam kak ego afrikanski rodstvenik carskix krovei.zmeia okovala ego kolcami i on upal ni na sekundu ne razmikaia svoix malenkix no cepkix zubkov,.mgnovenie...i xrust,ne v silax bolshe derjat davlenie ego klikov golova zmei tresnula u nego vo rtu impulsivno sodrogaias v agonii,ona stala slabet a on ,richa ,esho ras projeval dla ubeditelnosti ee golovu.on brosil ee telo ele pulsiruiushee ot reflexov.posmotrev ,on vesma tochno opredelil ee seredinu,i sovershenno po dikomu ,peregriz ei pozvonochnik,nakonec ona zamerla, na vsegda.posmotrev na nee i MIAUknuv esho raz on ubedivshis v ee bezdvijnosti,s grustiu posmotrel na nee,luchi solnca sverkali na ego usikax,naverno on daje ne ponial chto on sdelal.on pobedil.no ego eto ne volnovalo ,davolni jizniu on,pustilsa nautek,skrivshis za blijaishim uglom...
